Powered By Blogger

четвртак, 26. мај 2011.

RAZNOVRSNOST ŽIVOTA


RAZNOVRSNOST ŽIVOTA



Život predstavlja najvišu formu kretanja materije, najsloženiju i najznačajniju pojavu prirode. Priroda života je još nedovoljno poznata da bi se mogla dati jedna zadovoljavajuća i nesporna definicija.      U biologiji, glavnoj nauci koja se bavi proučavanjem života, živo biće je svaka jedinka koju odlikuju životni procesi. Živa bića podležu evolutivnim mehanizmima, što znači da su podložna promenama. Takođe, svaki živi organizam je sačinjen iz ćelija. Što se tiče ostalih niova organizacije, oni se razlikuju u zavisnosti od složenosti samog organizma.
      Jedino mesto u svemiru za koje se zna da je na njemu moguć život jeste Zemlja. Kao i ostala živa bića životinje su zauzele sva područja između donjeg sloja Zemljine atmosfere i dna okeana. Životinje naseljavaju svaki ugao zemaljske kugle i mogu se naći u izuzetnom mnoštvu oblika, veličina i boja; shodno tome predmet izučavanja zoologije veoma je obiman.
      Koliko vrsta životinja postoji na Zemlji? Jedan milion, deset miliona, 50 miliona?

Do danas je opisano oko dva miliona vrsta - smatra se da je stvaran broj nekoliko puta veđi. Koliko nepoznatih vrsta riba je skriveno u dubinama okeana, koliko vrsta insekata je ostalo neotkriveno u tropskim prašumama? Sudeđi po broju "novih" insekata koji se pronalaze svake godine, oni za koje se zna, su samo deliđ onoga što postoji .Zbog toga neki istraživači procenjuju da možda samo insekata postoji 50 miliona vrsta.
     
Velika raznovrsnost života sadržana u drugim grupama na može da se meri s najpoznatijim kičmenjacima po pitanju velicine, snage ili opšte popularnosti.     Za većinu ljudi lenjivci se ne nalaze u istoj ligi u kojoj su tigrovi, niti se cvrčci i rakovi mogu takmičiti sa delfinima i pandama. Ipak, ove relativno nepopularne životinje sposobne su za zadivljujuće podvige. Na primer, sipa putuje na mlazni pogon, dagnje menjaju pol kad ostare, mravi žive u slozi u kolonijama od više miliona članova.
     Raznovrsnost života medu kičmenjacima je zbunjujuća. Plavi kit je dug 30m dok je najmanji salamander kraći od 3cm. Ostatak se pojavljuje u svim oblicima i veličinama između ove dve krajnosti. Ipak, kičmenjaci se ne ističu samo telom, nego neobičnim načinima njihovog korišcenja. Na primer, gušterica će odbaciti rep ako gladni predator sklopi celjusti oko njega. I dok bezrepi gmizavac beži ,njegov napadač se bavi priveskom koji se još vrti.
     Čudnovata žaba predstavlja još jedno iznenađenje. Dok svi drugi kičmenjaci starenjem rastu, ovaj vodozemac u stvari urasta tako da su punoglavci veći nego odrasla žaba.
     A slepi miševi, koji lete zahvaljujući koži koja je razapeta preko izduženih kostiju prednjih nogu, uspevaju da lociraju plen u mraku koristeći sonar. Oni ispuštaju visoke krikove koji se odbijaju od okolnih predmeta, a vreme potrebno za povratak jeke označava veličinu i mesto onoga što se tamo nalazi. Ovo su samo tri primera izuzetne raznovrsnosti prisutne u kraljevstvu kičmenjaka.
     Svi živi organizmi se kreću, pa cak i biljke, iako pokreti biljaka nisu toliko očigledni kao kod ostalih. Životinje se kreću da bi umakle grabljivcima, da bi pronašle hranu ili partnera ili da izbegle neku neprijatnu situaciju. Pokret kod životinja i kod ljudi podrazumeva pokretanje mišica skeleta. Kod nekih beskičmenjaka, kao na primer kod insekata, skelet se nalazi van tela (trupa). Sisari i ostali kičmenjaci imaju skelet sačinjen od kostiju koji se nalazi unutar tela (trupa). Kosti se međusobno dodiruju preko zglobova, koji skeletu daju pokretljivost, fleksibilnost i omogućavaju mnoštvo pokreta.



     Živi svet se deli na 5 carstava:
     MONERA-jednoćelijski prokariotski organizmi (bakterije)
     PROTISTA-jednoćelijski eukariotski organizmi
     PLANTAE-carstvo biljaka
     ANIMALIA- carstvo životinja, gde pripada i čovek
     FUNGI-carstvo gljiva




Osnovni principi taksonomije i sistematike živih bića



     Pod klasifikacijom organizama podrazumeva se njihovo sređivanje i grupisanje po sličnosti i srodstvu, redosledom kojim su nastajali u prirodi tokom evolucije. Klasifikacija organizama neophodna je zbog njihovog ogromnog broja (biolozi pretpostavljaju da danas na planeti Zemlji živi izmedu 3 i 10 miliona različitih vrsta organizama).
     Da bi se obavila klasifikacija organizama, neophodno je poznavanje morfologije, ekologije i embrionalnog razvoja tih organizama, a izuzetno su korisni i paleontološki podaci.
     Najstarije klasifikacije bile su zasnovane, po pravilu, na izraženim morfološkim karakteristikama, načinu života i mestu na kome organizmi žive. To su bile vrlo često veštačke klasifikacije, jer je pri grupisanju kao primaran parametar uziman spoljašnji izgled. Takav pristup dovodio je do brojnih grešaka, na primer do grupisanja vrsta koje uopšte nisu srodne (npr. kitovi su svrstavani u ribe samo zato što na prvi pogled podsećaju na ribe). Sa druge strane, mnogi srodni organizmi su razdvajani samo zato što po spoljašnjoj morfologiji nisu ličili. U savremenoj klasifikaciji ima mnogo primera da su ekološka, fiziološka, citološka, molekularno-genetička i druga istraživanja pomogla u determinaciji organizama i njihovoj klasifikaciji, a često su odlučujuću ulogu imali paleontološki podaci.
     Ekološka proučavanja su pokazala da se biljke i životinje prilagođavaju uslovima sredine na vrlo aktivan nacin.
Adaptiranost organizama na spoljašnju sredinu ogleda se u:
     - njihovom spoljašnjem izgledu,
     - anatomskoj građi i
     - u karakteru fizioloških procesa
Priroda je puna primera koji pokazuju blisku povezanost oblika i funkcija sa uslovima spoljašnje sredine (primer: razlike izmedu rasa - crnci, arapi, kinezi; razlike između polarne lisice i tropske lisice). kovergencija kod životinjaUpravo zbog te povezanosti, odnosno sposobnosti adaptacije uslovima sredine, često se, pod sličnim životnim uslovima javljaju slične životne forme biljaka i životinja koje su u sistematskom pogledu vrlo udaljene. Pojava sličnosti u obliku i funkciji kod filogenetski vrlo udaljenih organizama naziva se EKOLOŠKA KONVERGENCIJA ili ANALOGIJA.

SISTEMATIKA - predstavlja naučno proučavanje tipova i različitosti organizama i svih srodničkih odnosa među njima.

TAKSONOMIJA -(poreklom od grčkih reči taxis, red, položaj i nomos, zakon) bavi se klasifikovanjem organizama, tako da se često kaže da je ”TAKSONOMIJA - teorija i praksa klasifikovanja organizama”. Ona obuhvata imenovanje, opisivanje, rangiranje i razvrstavanje organizama po hijerarhijskom principu od evolutivno starijih i jednostavnijih do mladih, savremenih i složenijih oblika. Sistem klasifikacije pocinje konceptomVRSTE.
  • VRSTA (species) predstavlja skup jedinki koje imaju suštinske sličnosti u anatomskoj građi i koje se slobodno ukrštaju i daju plodno potomstvo.
  • Srodne vrste grupisane su u ROD (genus) 
  • Srodni rodovi cine FAMILIJU (familia) 
  • Srodne familije svrstavaju se u RED (ordo) 
  • Srodni redovi objedinjuju se u KLASU (classis)
  • Klase organizama sa istom opštom gradom čine TIP (phylum) 
  • Svi filumi objedinjeni su u CARSTVO (regnum)
NOMENKLATURA je deo sistematike koji se bavi davanjem naziva taksonima. Danas je u upotrebi binarna nomenklatura koju je uveo Karl Line, 1758 godine (Hipoderma bovis, Linne, 1758 ).     "Karl Line je uspostavio konzistentnu upotrebu binominalnog imenovanja biljaka i životinja, kao i klasifikaciju utemeljenu na hijerarhijskom principu srodničkih grupa (taksona višeg ranga), zbog čega se izvesno može smatrati "ocem taksonomije".
     Predlog nove klasifikacije Line izneo je u dva dela, Systema Naturae i Species Plantarum, štampana iste, 1753 godine. Do današnjih dana ovakvo razvrstavanje i imenovanje živih bica na Zemlji prepoznaje se kao Lineova taksonomija. Veliki, ako ne i najveci broj biljnih i životinjskih vrsta i danas nosi iza svog naučnog imena oznaku L., kao prepoznatljivo Lineovo autorstvo."



Klasifikacija čoveka

KATEGORIJATAKSONKARAKTERISTIKE
CarstvoAnimaliaHeterotrofni, višećelijski organizmi bez ćelijskog zida, poseduju pokretni stadijum u okviru životnog ciklusa
PhylumChordataŽivotinje sa dorzalnim cevastim nervnim stablom,notohordom,
ždrelnim škržnim prorezima bar na nekom stadijumu životnog ciklusa
ClassisMammaliaHordata sa samo jednom kosti u donjoj vilici,telo pokriveno dlakom, mlade uzgajaju mlekom
iz mlečnih žlezda majke
OrdoPrimatesPrvobitno arborealni (živeli na drveću) sisari,sa spljoštenim prstima i noktima, vidom kao
najznacajnijim čulom i smanjenom ulogom čula mirisa
FamiliaHominidaePrimate sa bipednim načinom lokomocije,spljoštenim licem, binokularnim vidom
GenusHomoHominide sa velikim mozgom, sposobnošću govora,
produženim periodom brige o potomstvu
SpeciesHomo sapiensVisoko čelo, dlakav pokrivač redukovan, istaknuta brada

понедељак, 7. март 2011.

5. mart - Svetski dan energetske efikasnosti World Energy Efficiency Day

U cilju zadovoljavanja svojih potreba, čovek je u kratkom vremenskom periodu promenio svoju okolinu i na taj način uticao na čitavu biosferu.

Za proizvodnju električne energije koriste se fosilna ili nuklearna goriva, hidropotencijal i drugi obnovljivi izvori, svaki sa specifičnim uticajem na životnu sredinu.

• Mnogi od lako dostupnih izvora su već potpuno iscrpljeni, a ako imamo u vidu rastuće svetske potrebe za energijom, fosilna goriva mogu biti potrošena u potpunosti u narednih 50 godina, što je veoma kratak period na vremenskoj skali čovečanstva. Uz to, nalazišta fosilnih goriva nisu pravilno raspoređena među nacijama, već se nalaze u specifičnim geografskim područjima. Ovo je jedan od najvećih razloga za izbijanje sukoba i nestabilnost na svetskoj političkoj sceni.


Uz sve prethodno navedene činjenice, energija se i dalje nemilice koristi i rasipa. Potrošnja energije mora biti u skladu sa principima energetske efikasnosti. Efikasno korišćenje energije je racionalan i štedljiv pristup korišćenju energije, bez uticaja na kvalitet onog ko se pridržava pravila energetske efikasnosti.

• Osnovni princip energetske efikasnosti je da se koristi samo ona količina energije koja je potrebna!
• Svako od nas može da uradi nešto u promociji efikasnog korišćenja energije!


Energetska efikasnost je u suštini efikasnije korišćenje postojeće količine energije. To konkretno znači da ćemo sa istom količinom energije povećati proizvodnju nečega, bolje ugrejati ili ohladiti kuću, duže se voziti svojim vozilom, itd.

Obnovljivi izvori energije (voda, vetar, sunce, biomasa, geotermalni izvori) postaju važni i sve češći izvori energije u svetu. Za sada je učešće energije iz obnovljivih izvora 13,5%. Da li će biti tako i u našoj zemlji?
Obnovljivi izvori bi pokrili 25% ukupne potrošnje. To je 25% manje uvežene nafte i toliko manje gasova izazivača efekta staklene bašte.




STANJE U SRBIJI

Srbija ima veliki potencijal u obnovljivim izvorima energije. Udeo ovih izvora mogao bi da iznosi 10% nacionalne proizvodnje električne energije. Problem su ogromna početna ulaganja.
Srpska ekonomija je energetski veoma zahtevna – 2 do 3 puta više od EU. Industrija ima ogroman potencijal za poboljšanje energetske efikasnosti: tehnički od 28%, ekonomski od 18%.
Takođe, Srbija ima i veliku mogućnost poboljšanja energetske efikasnosti u domaćinstvu. Ispitivanja su pokazala da zgrade u Srbiji imaju ili jako lošu ili nikakvu izolaciju, kao i neefikasno grejanje. Primera radi, preko polovine domaćinstava za grejanje koristi 340 kWh/m2 što je za oko 4 puta više od proseka za zapadnu Evropu. Oko 60% domaćinstava koristi drvo i lignit kao glavni izvor energuje, 9% naftu i ugalj, a samo 16% domačinstava je povezano sa toplanama.
Najviše energije se troši na zagrevanje prostorija, ali tom prilikom najviše se gubi 35% preko zidova, 25% preko krovova 15% odlazi kroz zemlju, 10 % se gubi kroz prozore I vrata. Rešenje je bolja izolacija.
Efikasno korišćenje energije će:
• Smanjiti vaš raču za struju!
• Uštedeti određenu količinu energije!
• Poboljšati stanje naše ekonomije!
• Povećati konkuretnost domaće industrije na mešunarodnom nivou!
• Odložiti izgradnju novih proizvodnih kapaciteta!
• Smanjiti negativan uticaj na životnu sredinu i opasnost po zdravlje ljudi!

Direktiva Evropskog parlamenta 2006/32/EC između ostalog zahteva uštedu od najmanje 9% prosečne petogodišnje potrošnje energije do kraja 2016. godine.

Ušteda počinje od domaćinstva pojedinačno. Sa efikasnim korišćenjem energije osim više energije imaćemo i uštedu novca.

уторак, 22. фебруар 2011.

Značajni datumi za ekologiju



2. februar - Međunarodni dan vlažnih staništa -
5. mart - Svetski dan energetske efikasnosti -
21. mart  - Dan šuma -
4. april  - Dan zaštite na radu -
7. april - Svetski dan zdravlja -
22. april -  Dan planete Zemlje -
29. april  - Dan buke -
6. maj  - Dan ekologa Srbije -
10. maj  - Dan ptica i drveća -
15. maj  - Međunarodni dan akcije za klimu -
22. maj -  Dan biodiverziteta -
24. maj  - Evropski dan parkova -
31. maj  - Svetski dan borbe protiv pušenja -
5. jun  - Dan zaštite životne sredine -
8. jun  - Svetski dan okeana -
17. jun  - Svetski dan borbe za plodno zemljište -
18. jun - Svetski dan Sunca -
29. jun - Dan Dunava -
11. jul  - Svetski dan stanovništva -
11. septembar  - Dan evropske baštine -
15. septembar - Svetska akcija ''Očistimo svet'' -
16. septembar  - Svetski dan očuvanja ozonskog omotača -
22. septembar -  Svetski dan bez automobila -
3. oktobar -  Međunarodni dan dece -
4. oktobar -  Svetski dan zaštite životinja -
6. oktobar  - Svetski dan staništa -
11. oktobar  - Dan posvećen smanjenju prirodnih katastrofa -
17. oktobar  - Međunarodni dan borbe protiv siromaštva -
4. novembar -  Dan klimatskih promena -
6. novembar  - Međunarodni dan urbanih regija -
20. novembar  - Dan prava dece -
10. decembar  - Dan ljudskih prava -
11. decembar  - Dan planina -